Ekološka je proizvodnja sveobuhvatni sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane koji ujedinjuje najbolju praksu zaštite okoliša, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa, primjenu visokih standarda za dobrobit životinja i proizvodne metode koje su prikladne s obzirom na to da neki potrošači prednost daju proizvodima proizvedenim uz primjenu prirodnih tvari i procesa

Prema tome, ekološka proizvodnja u društvu ima dvostruku ulogu, pri čemu s jedne strane opskrbljuje specifično tržište odgovarajući na potražnju potrošača za ekološkim proizvodima, a s druge strane osigurava javna dobra koja doprinose zaštiti okoliša i dobrobiti životinja, kao i ruralnom razvoju. Načela ekološke poljoprivrede su:

1. Zdravlje ljudi i okoliša,
2. Harmonični suživot poljoprivrede i prirode na određenom prostoru,
3. Pravedna nagrada poljoprivredniku za uloženi trud i
4. Odgovorno gospodarenje prirodnim resursima koje smo posudili od naše djece.

Ekološka poljoprivreda predstavlja skup pravila koji su propisani smjernicama Svjetskog udruženja ekoloških proizvođača (IFOAM - International Federation of Organic Agriculture Movements. Unutar pojedinih država, postoje zakoni koji propisuju prava i obveze ekoloških proizvođača. U EU to je trenutna Uredba Vijeća (EZ) 834/2007, odnosno Uredba (EU) 2018/848 Europskog Parlamenta i Vijeća. Ova potonja tek treba stupiti na snagu, a očekuje se da to bude u 2022. godini. 

Ekološka poljoprivreda u okviru ruralnog razvoja je dobrovoljna mjera M 11, te se potiče kroz dvije podmjere. M 11.1. predstavlja prijelazno razdoblje u kojemu konvencionalni proizvođač usvaja ekološke prakse, te M 11.2. gdje se potiče održavanje ekološke proizvodnje nakon prijelaznog razdoblja.